Treću nedjelju, poslije sv. mise, autobusom smo se uputile u trogirski kraj. Pratilo  nas
je proljetno sunce ali i pitanje što se događa s klimom, kako će na sve ovo odgovoriti priroda, životinjski svijet i ljudi. Što smo to učinili sa slobodom?
S. Ema je spremno odgovorila: - Bog nam nije dao svemir, dao nam je zemlju, a što mi činimo i što smo učinili s njom?
Premda je nedjelja dan Gospodnji, iz autobusa smo gledali rezidbu loze i skupljanje povrća, koje će u ponedjeljak biti na tržnici.
Okupili smo se za zajednički stol, pomolili se i započeli  priču  o našima u Njemačkoj, o starima, koji su ondje ostali s djecom i unucima. Iz ruke u ruku dodavale su se fotografije s proslave šestdesete obljetnice braka. U peći je pucketalo drvo a plamen i toplina podsjetili su nas na pokojnoga Markicu, oca obitelji, koji bi, u dubokoj starosti, bio naslonjen uz vatru, slušao i pratio mladež brojne obitelji u svijetu.
Stari iz Njemačke poslali su veliki kovčeg i torbu odjeće i posteljine, još uvijek, vjerujući da to treba i koristi. Mladi se ne opiru, znajući da je njihova skrb i osjećaj da pomažu, da su korisni, da to ide u njihovu Hrvatsku, radost i jedino što u starosti još mogu učiniti.
Sve smo to ponovno složili i podijelili. U trenu je naše Bogatstvo siromašnih napunilo najveću vreću s posteljinom i stolnjacima za duševno oboljeloga Antu, koji živi sam i bez ikoga.
Socijalna je služba dojavila veliku poteškoću našemu Bogatstvu, koje je pošlo i našlo bolesnoga Antu, u prostoriji u kakvu nitko nije htio ući, koju su svi zaobilazili. Trebalo je sve izbaciti, urediti prostor i bolesnika.

Tu ljubav u potrebi trebalo je podijeliti i naći one koji to mogu i hoće, koji će u takvu radu i pomoći doživjeti i osobnu preobrazbu, kojima će ta bolest i neimaština pomoći da osjete osobno bogatstvo i snagu dijeljenja boli i darova. Bogatstvo se uputilo prema liječenim ovisnicima, okupljenima u Retu. Oni na poziv građana dolaze i odnose stari namještaj, bijelu tehniku, bilo za otpad ili za popravak. Mnogi im tako pomažu. Ponovno popravljene hladnjake, bijele tehniku i drvenariju prodaju po znakovitoj cijeni i tako postaju korisni svojoj zajednici. Oni takodjer pružaju i usluge ličenja prostorija.
Bogatstvo se jučer toliko radovalo vreći s posteljinom za Antu i jedva dočekalo ponedjeljak, kada će upriličiti obnovu Antina stana. U pomoć dolaze liječeni ovisnici, oslobađaju i čiste prostoriju, peru pod i zidove, pripremaju za ličenje. Donijeti će stol i sjedalice, koje je Bogatstvo kod njih kupilo. Potom Bogatstvo doprema bolničku postelju, madrac i uzglavlje. Onda će se otvoriti vreća s posteljinom, a u Antinoj jedinoj prostoriji bit će toplo i čisto.
Prije nekoliko dana, Ante je okrenuo televizor naopako i rekao da ga se boji. Zaključili smo da je dobro isključiti, očistiti i spremiti televizor a uključiti radio aparat i Radio Mariju. Ne boji se samo Ante televizora. Mnogo nas je ustrašenih. Nismo ga okrenuli naopako, ali smo ga utrnuli.
Ante će svaki dan dobivati ručak, svaki će mu dan netko svratiti, donijeti lijekove i popričati s njim. Vidjet će i susjedi da se nešto promijenilo nabolje. Možda će i oni svratiti?
Evo kako je ova mala rječica dobrote i ljubavi iz hrvatske obitelji u Kölnu, došla do Hrvatske, pa brzacima i ponornicama do Splita i sada se, preko dobrih i marnih ruku, dijeli unoseći mir i povjerenje u jednostavnu prostoriju, oplemenjenu suosjećajem za bolesnoga i izgubljenog Antu.
Dobro nema granica, svaka ga carinska služba propušta i blagosljivlje, ne naplaćuje troškove prijevoza i usluga, zna pronaći svako odredište i ostati gdje treba.
Zamislimo vrijednost jednoga susjedova pozdrava, koji će možda ostati u početku bez odzdrava, koji će začuditi bolesnoga Antu, ali na koji će se on lako naviknuti, ako ga čuje svako jutro, svaki dan. - Dobro jutro, Ante! Dobar dan. Kako si, Ante? Bog s Tobom, Ante! - A kako li će biti lijepo čuti kada to izgovore djeca koja uvijek bolje od nas znaju izreći i naći put do zatvorena srca, koja još nemaju predrasuda, koja se ne boje, ne zaziru od bolesti, koja bi se mogla naučiti pokucati na Antina vrata, koja bi on potom otvorio i u njima vidio Isusa, kojega je Otac poslao bolesnima i usamljenima.


Split, 22. siječnja 2007.