Zovem Te nedjeljom sunca od misli užeglih, sklonjena, iz cvrkuta kljuna zapjevana, imenom Tvojim u lancu Zdravomarije,
zanesena,
u visine, u daljine,
zanjihana,
u dubine, utopljena, cvjetnjake dišući netaknute,
zamišljena.
Strah vjerom zbaciti, želja mi, brvno oka svog trusiti,
mjerom koja nije moja, ne ugađa volji, s mukom u muci,
da Ti se svidi, Oče moj!
Split, 23. lipnja 2008. god.
| |