Siromaštvo, poniznost, neukost. Gdje sam ja?
Zemaljski izlozi, bezdušnost, sudioništvo u ravnodušnosti.
Tko će me potaknuti na promjenu?
Uklanjanje križeva na javnim mjestima, za poklade, izrada Isusove obrazine, ispiranje Veronikina rupca, brisanje žrtve, oskvrnuće grobova…
O, da sam i najmlađe mlinarovo dijete, Bernardičina sestrica, da ništa nemam, da ništa ne znam, nego, s izvora čistu vodu, dlanom prinijeti k ustima i slušati kamo me šalješ, gdje želiš da budem!
Komu da vodu s izvora nosim, u svijetu pripitu i situ, do kojega još ne dođe riječ tvoga blaženstva?
Da makar vodonošina pomoć budem! (Pomoć pomoći!)
Bolest je milost kojom si me zaštitio, vrijeme, kojim me pomilova da se osvrnem i ponovno nađem, mudrost, da Te ne izgubim.
Posljednja prilika u siromaštvu je sve razdati. Posljednja radost u poniznosti je služiti ne birajući.
Biti besplatan.
Posljednje prihvaćanje je biti neuk.
Na kraju će samo tvoj nauk ostati, sve će drugo biti prah.
Iz srca će nam odčitavati djela, siromaštvo, poniznost, neukost.
U čemu? Gdje sam?
Split, 11. veljače 2007. god.
|