Ljutimo se kad netko ne učini posao do kraja, kad to ne učini kako treba.
Kad je neuredan i površan u svom poslu.

Takva čovjeka ne volimo vidjeti ni u prodavaonici, ni na tržnici, ne želimo
da nas takvi poslužuju.

Takvom čovjeku ne bi povjerili dijete na čuvanje.

S takvim je ljudima teško surađivati, gubimo povjerenje u njih. Neodgovorni su.

Kad takav čovjek 'zaluta' u socijalnu skrb gdje su mu povjereni životi i sudbine
tolike djece i odraslih, starih i bolesnih, napuštenih osoba, onda je to nesreća za
sve koji očekuju i nadaju se boljem.

Ako pak dođete na adrese, na vrata ljudi o kojima skrbe neodgovorni, pa im
savjetujete da potraže mjerodavnog socijalnog djelatnika da im pomogne u
rješavanju poteškoća, onda se izlije sav čemer i nepovjerenje, ne na dotičnog djelatnika,
nego na cijelu službu Grada.

Stručni nadzor nad radom te službe ocijenio ga je najnižom ocjenom u odnosu na
druge gradove u Hrvatskoj.

O tomu ne piše u novinama. U ime nesretnika nema tko progovoriti i tražiti pomoć.

Sigurno je da među ovim djelatnicima ima i onih vrijednih koji pošteno zarađuju svoj kruh.

***

Ravnateljica jednog doma je nazvala socijalnu djelatnicu da joj reče, da slijepi štićenik dolazi
u Split radi bolničkog liječenja i da ga treba dočekati i odvesti u bolnicu.
Usput joj napomene da bi bilo dobro da ga nazove i čestita mu rođendan. Djelatnica je
odgovorila da ona to ne radi i da za to nema novaca, a trebala je samo nazvati iz svog ureda i čestitati štićeniku.

Ista djelatnica je potom  nazvala dom u Splitu i zamolila sestru, čija Služba je nekad skrbila o
tom štićeniku, da ga sačeka i odvede u bolnicu. Naravno, poznavajući 'zauzetost' ove djelatnice, sestra je to odbila, podsjetivši je na obvezu koju ima kao isključivo odgovorni djelatnik Centra za socijalnu skrb prema štićeniku.

***

Danas je njegovateljica koja odnosi ručak na adresu starice koja živi u krajnje nepovoljnim
uvjetima, na stolu gdje je trebala poslužiti ručak, našla vrećicu punu urina sa zavezanim
kateterom, prazne kutije od pašteta i drugi otpad koji je starica donijela iz uličnih kanti. Ona ne vidi i ne zna što uzima. Prije pola godine, također iz  kante je donijela starog, uginulog zeca. Starica senilna i sklona piću, uz živog sina, koji povremeno navraća, potpuno je nesposobna brinuti se o sebi i održavati higijenu.
Njegovateljice nekoliko puta u tjednu izbacuju na vreće smeća, okupaju staricu, presvuku je, robu odnesu na pranje, ali se u prostoru ne može održati ni higijena ni red.
Susjedi, takodjer stari, viču na socijalnu službu, ne žele čuti za njih…

Da bi se starica zaštitila od zaraze, susjedi također, jer smeće se doslovce vuče i prosipa putem kojim ga starica unosi u prostor, nju je neophodno smjestiti u odgovarajuću ustanovu. Odavna nikakva pomoć u kući nije dostatna.

Dolazi ljeto, vrućine, oboljet će cijelo susjedstvo od neugodna mirisa i nečistoće. Zarazit će se i sestre koje poslužuju i čiste staricu.
Tko će pomoći? Tko to jedino može učiniti? Tko je mjerodavan za taj posao? Centar za socijalnu skrb.
Tko i pod koju cijenu čuva taj bastion nebrige pojedinih djelatnika, ne stidi se primiti mjesečnu plaću i ostavljaju nesretne bolesnike i starost da završe kao ničiji…?

Nema tog papira i dokumenta koji može biti zaprjeka rješavanju ove i sličnih poteškoća. čovjek i njegovo dobro su na prvom mjestu.
Starici treba hitno osigurati smještaj u odgovarajuću ustanovu i preostale joj dane učiniti dostojne čovjeka.
Zamolba mnogobrojnim sestrama zdravstvenih ustanova. Ispraznite urin iz vrećica u školjku, prije nego ih odnesete u uličnu kantu. Sjetite se da netko i smeće iz uličnih kanti ubacuje u kamione i ponovno iskrcava na smetlište.

Ponovit ću što sam nedavno rekla: Blago pasu jer je pas. Za njega se vlasnik brine dok ne izdahne. čovjek mu, nažalost, sve češće zavidi.


Split, 26. svibnja 2008. god.