Hvala Ti što me navodiš na put
k siromasima!
Za dar slušanja,
oko samilosno,
srce slobodno,
razumom neograničeno,
široko,
jer mi daješ osjetiti,
pa makar i potresno bilo,
probuditi ljubav
koja uspravlja životom pognute,
pogled odvratiti od zemlje prema Nebu!
Nigdje i nikad tolike radosti u boli,
neimaštini, skromnosti stola,
uz koji Ti pokaza sve vrijednosti
bogatstva,
kad u polupraznoj zdjeli
zasja biser Tvog Svjetla,
Nada da sve prolazi,
da Ti jedini daješ zdravlje
a nisi bolnica,
da nas ne ćeš rezati
da ćeš nježno zaviti
sve rane i da ih više ne će biti.
Hvala Ti što si mi pokazao prognane
koji ne mrze,
ne gledaju, ne čuju vijesti
jer si im Ti jedini izvjestitelj,
koji natapa njihovu zemlju,
na kojoj sve ljubavlju izrasta,
i u sušno doba
Ti im obilato daješ.
Hvala Ti što me šalješ težim putem
na mjesta gdje nada izgleda zaboravljena,
beznadna,
besplodna,
za strpljenje koje otkriva male i obične,
u kojima mi daješ otkriti bogatstvo
šutnjom, u miru i trudu naraslo.
U dosluhu s ovom stranom i ja rastem,
Tebe prepoznajem.
Družimo se,
jutrom Ti hrlim među drage moje,
oni me uspraviše, pogled uzdignuše,
pa Te gledam,
pa Te vidim bolje.
Split, 27. listopada 2008. god.