Primljeno od Boga je dar, koji se, dijeleći drugima, umnožava, čudesno i neprestano raste. S prvom upaljenom svijećom Došašća, možda se vrati i Djevojčica sa šibicama, ščućurena uz pročelje kuće, ili na tržnici, gurajući se između toplih kaputa kućanica, tražeći mrvu dobrote, dodir suosjećaja. 
Nema košarice, ni kutije šibica u njoj, ne nudi, ne prodaje ih, ali, kad zapali šibicu, zasvijetli nada. Sa šibicom u ruci, kao prva upaljena svijeća Došašća svijetli, otapajući srca, pronalazi osmijeh. Kad siromašna djevojčica zapali šibicu, to je najljepše svjetlo, koje hodi uz Josipa i Mariju na magaretu, prema štalici u Betlehemu, gdje će se roditi Spasitelj. Svjetlo Adventskih svijeća putokaz prognanima. *** One koje smo udaljili od sebe jer ugrožavaju našu sigurnost, jer bi i oni nešto pitali, a mi to ne želimo čuti, primijetiti će netko drugi. Bog vidi naše male zemaljske monopole, poluge kojima zatvaramo prilaze riječima i porukama. Zato će širiti svjetlo i nadu, na putu kojim budu hodili, gdje god dođu, njegovi sirotani! *** Tražim na internetu naslov Adventski vijenac, Advent i gledam bezbroj slika, koje dočaravaju ljepotu velikoga iščekivanja, motive gradske i seoske idile. Postavljam ih na zaslon, mijenjam ih, onda opet nađem neku još ljepšu i zamijenim: vijence, svijeće, cvijeće. Nakon pregledane trideset dvije stranice Adventskog vijenca, zaustavih se pred slikom djevojčice, koja sjedi pred izlogom blagdanskih paketa, bombona i čokolada. Do njezinih čizmica kartonsko pokrivalo, u koje će poneki prolaznik spustiti lipu ili kunu. Konačno sam na zaslon postavila sliku djevojčice. Zagledala sam se i u tom izrazu lica pročitala poruku Adventa. Još neko vrijeme vukla me želja odabrati nešto više blagdansko, vedrije. Tad i u sebi prepoznah potrebu, skloniti se i zaštititi od teških slika svagdašnjice. Okrenem se i na radnom stolu pogledam prvog siromaha, prvog prognanika, u kokosovoj ljusci, na slamici, u bijeloj košuljici. Nasmiješenog. 
I slikam ga, tu pokraj sebe, u mojoj sobi. Osmijeh uboštva osvijetlio je i prekrio stranice interneta, sjajem Dolaska zauzeo prvo mjesto na zaslonu i nastanio se u momu srcu. "Rodio se Bog i čovjek..." 15. prosinca 2005.
| | 
Generalu Gotovini na dar Je li moguće Svjetlo u tami Svjetlo okrjepljujuće ohrabrujuće koje ne će dati mjesta, ni vremena tami, koje će Ga osvjetljavati, kao stup hrvatske pasije, na Oltaru domovine i Svetoj Mati Slobode, koje će u olujnim vremenima, poslije Oluje, rastjerati tamu. Bože, ne dopusti tami, da ga zarobi, i onda kad raste, kad prekriva vidike, zahvaća zidove uzničke sobe. Neka Tvoje Svjetlo, o Bože, potjera bijes i zloću, ubojitost i breme tame. Očisti nas od svake ljage, kako bi naši vapaji k Tebi, bili dostojni Tvoje milosti. 
Gospodine, svim našim uznicima, generalu Anti Gotovini, njihovoj djeci, suprugama, roditeljima, obitelji, daruj mir Božića, pošalji na njih svog Svetog duha, Duha pobožnosti, Duha jakosti, Duha mudrosti, Duha razuma, Duha savjeta, Duha znanja, da se po njima razlije Tvoja milost i dobrota. A kad si Ti uz njih, tko će protiv njih!? 16. prosinca 2005. |
