Hvala nevaljalcu, jer netom je
čuo tu riječ, zaustavi se,
izraz mu se lica promijeni,
okrenu se, nasmiješi i reče:
tebi
hvala.
Bogu hvala!, rekoh i Ti bijaše s nama!
Kad čovjek mi reče
hvala, ja vjerujem
da sam darovala mrvu dobra,
odabrani djelić srca čista, nepomućenoga.
Kad čovjeku rečem
hvala, sretna sam
da riječ je pripremljena,
da ne čeka vrijeme iskazati se,
da je u srcu
slobodna, nezaustavna.
Kad bih vjerovala da je to što jesam,
plod mojih truda u koje nitko ne zahvaćaše,
ni ruka mog Stvoritelja ni želja roditeljska,
tada bi riječ
hvala bila izlišna,
a dobro ne bi bilo dobro.
Split, 3. siječnja 2009. god.