Zatvoriše se vrata prodavaonica. Nesta žamor s ulica. Miris je blagdanskih jela preplavio grad. Svijet je pred crkvama i na ulicama, međusobno, izmjenjivao čestitke. U zraku se osjećala Gloria. Naš je Božo iz podruma prijetio da nikoga ne će pustiti unutra, da će do vrata dovući ormar i tako spriječiti svakoga tko pokuša doći k njemu. Lončiće s ručkom Boži ćemo ponovno davati, kao psu, kroz podrumske rešetke. Onda je iznenada i k njemu došao mali Isus, pomolio se Ocu za nj' i sjeo kraj njega, pripovijedajući mu. Boži se učinilo da sanja. Anđelići su čistili prostor, ošišali i obrijali Božu, noge mu natopili u toplu vodu, okupali ga, presvukli postelju, posjeli ga i nahranili. Nakon toga su uzeli zaostale račune od struje i 'odletjeli'. Dobrota, koja je i ovog Božića stigla iz Toronta, bila je za siromaha. Božo se smirio i cijeli se prepustio malom Isusu koji mu reče: - Božo! Lijepo mi je s tobom. Rado bih svoje jasle donio kraj tvoje postelje i ostao s tobom, čuvao te i pazio. Božić ne bi nikad prestao. - Božo odjednom prepozna svog Spasitelja. Zagrli ga i u taj tren bude čist. Najbogatiji siromah u Spasiteljevu zagrljaju pozove ga da donese svoje jasle i nastani se kod njega. Split, 26. prosinca 2007. god.
| |