Prolazi vrijeme, a neki me još potiču na riječ, neki zahvaljuju, neki iznenađuju svojim javljanjima. Ne poznam te ljude a ipak im svima želim reći hvala.

Ja pak mislim, ako se prestanem javljati novim naslovima da je to nekakav znak-poruka, vrijeme da se stane, zaustavi. Ne vrijeme određeno, nego vrijeme dosuđeno. Vrijeme ostavljeno. Vrijeme preostalo.

Stranica dosad bijaše živo svjedočanstvo susretanja Milosrdnog Samaritanca s bogaljima, siromasima, nemoćnima iz čije izbe je marljivo tjerao miševe i gamad a unosio Svjetlo Božje dobrote i ljubavi.

Možda je bilo teško čitati tako grubu istinu iz našeg susjedstva, ali sva su ta iskustva uvijek bila zbrinuta i zagrijana ljudskom toplinom i nikad više napuštena. Tako je raslo i množilo se uvijek novo Dobro.

Mnogi nakon susreta s Njim, danas šire svoju dobru volju prema potrebitima i u tome, na svoj osobit način, samozatajno i bezimeni  hodaju i pomažu u maloj misiji ljudskosti.

Za nama su ostali blagdani, slavlja i blještavilo. Pometači su pokupili kamione borova i s njih otpalih iglica.

Svijet se vratio svakodnevnici.

Neki su produljili užitak na skijalištima. Neki na klizalištima, a neki nesmotreni su se nasanjkali.

I u novu godinu prenosimo bogato iskustvo nepovjerenja u medije kao mjesta uigrane destrukcije i poništavanja svih Božjih i ljudskih vrijednosti koje se odvija dogovorno i poslušno u suradnji s „vragom“.

Pa ako želite napraviti nešto lijepo i korisno, nešto za drugoga, za potrebitoga, morate od početka do ostvarenja tog nauma sve držati pod kontrolom. Pitat ćete zašto i radi koga. Mislim da vjerujete kad kažem, da Dobro nema prolaz ni kroz koja medijska vrata, ni na naslovnici bilo koje tiskovine, da je zlorabljeno, krivotvoreno… i da se sve čini kao da ga nema. Možda i zato jer je od Boga!? A ako se ponekad i dogodi novinarski privid onda se uz Dobro obično slikaju njegovi progonitelji. Vjerujem da ste sa mnom svjedoci ove istine.

Primijetit ćete da sam ostala uz Dobro, da ga njegujem i čuvam, da mu težim i nastojim oko toga.

Iz svega što se oko nas događa bilo bi poželjno ne samo izvući pouku nego i naći ono Dobro, reći ga svijetu, na putu u susretu, prenijeti Ga. Pričajmo o tome. Pa ako nas neki poslužitelj medija zaustavi i pita ima li kod nas što dobroga, ispričajmo to Dobro, ali priču ipak prethodno autorizirajmo da ne bi bila iskorištena i krivotvorena za potrebe novinarskih istražitelja. Jer, još malo pa će se njihova poslušna uredništva iz krčme premjestiti u prave svjetske institute.

Ostavit ću gorčinu i vratiti se u mirno područje Dobra.

Bilo je vike i prigovora u ovom smišnom gradu za Božićne bonove podijeljene umirovljenicima. Stari su se malo bolje opskrbili  mlijekom, brašnom, šećerom, tjesteninom, rižom,…  - koliko su mogli za bon od 400.- kuna. I to je Dobro.

Dvije prijateljice koje se svake godine u ovo blagdansko vrijeme međusobno darivaju, ove su godine taj novac darovale za siromašne. I to je Dobro.

Iz Toronta se javio stari posjetitelj ove stranice i u Božićnoj čestitci priložio ček Bogatstvu siromašnih kao prilog za nekoga tko živi od Dobrote drugoga.

U Domu me je dočekala uzbuđena staričica pokazujući kako je Bogatstvo siromašnih od njenog bona napunilo košaru dobrote i odnijela na adresu jedne siromašne obitelji… To je bila njena najveća Božićna želja. Darovati gladne.

Ponovili su se pozivi dragih pojedinaca koji to uzeše kao svoju obvezu: - o blagdanima se darovima i prilozima sjetiti najslabijih i posjetit ih na njihovim adresama -.
 
Onim najjadnijima kojima je poslije više mjeseci ponovno zasjalo svjetlo sa stropa, trebalo je reći da se ovo Dobro zove naplatna kartica Elektrodalmacije uz pomoć koje se ponovno može koristiti struja ali i kontrolirati potrošnja. I ove naplatne kartice koju su obasjale Božićnu noć mnogih bile su rezultat hodajućeg i brižnog Dobra.

Neka nam ovo svjetlo ubuduće svima posluži da bi mogli na vrijeme uočili tamu u susjedovu stanu koja ne traje dan-dva nego mjesecima, a negdje i godinu dana. Je li to moguće? Da, moguće je kada Dobro ostane zatvoreno za drugoga.

Zato vjerujmo u Dobro! Primajmo i darivajmo Ga drugima, pustimo Ga da djeluje u nama i oko nas, neka buja, neka ga bude uvijek i za svakoga. Dobro bez radnog vremena!


U Splitu, 23. siječnja 2011. god.