Put u jeruzalem
Valentinovo
U pustinji
Proljeće
Jesenski vjetar
Priča vodene kapljice
Zora
Ka\' dva tiča
Moje malo lipo selo

Priča vodene kapljice

Image


Dobar dan ili dobra večer.
Nisam siguran što je, jer je ovdje gore milijun vodenih kapljica. Mislite li da sam zabrinut?
Naravno da jesam.
Tako sam sjajna, srebrna, prozirna. Možda jedna od najljepših kapljica?
Sada ću vam reći zašto sam zabrinuta: iskačemo na Normandiju.
Mislite li da je ondje u Francuskoj izvrsno?
Ondje dječaci kišu tuku palicama.
Lijepo mi je i ovdje, u mojoj četvrti (oblak je moja četvrt).
Ljenčarenje i spavanje je izvrsno, ali ja nisam ni spavala ni ljenčarila. Prepala sam se kad je glavna kaplja rekla da iskačemo na moje najmrže mjesto, u Normandiju.
 Sigurno vas boli glava koliko sam se zapričala o Normandiji.

Dođite u moju kuću na čaj. Imam malu kuću s dvorištem.
U njoj imam različitih stvari, među kojima je i papir na kojem piše: - Dome, slatki dome! -
Evo čaj od pravoga šipka. Darovao mi ga je jedan dio benzina, kad sam pao u Hrvatsku.

Upalila se zelena lampica! To je znak da se pripremimo.
Moramo se držati jedna za drugu, da ne bismo pali u hladan zrak i postali krupa.
Oprostite, nisam uzela padobran. Gdje je? Ah, evo ga.
Brzo moramo doći do izlaznih vrata i držati se!
Ovaj je grom bio veoma velik!
Crvena lampica: - Strašim se. –
Počinjemo skakati.
Milijuni se vodenih kapljica baca s neba.
Znate da neki nestašni obuku dresove od tisuća boja. Neki to dolje zovu dugom a neki čarolijom. Ta, to i je čarolija, ali naš zapovjednik to zove divljaštvom.
Ajme meni! Istom sam se sad sjetila, da u Normandiji imam prijatelje.
Oni me uvijek rado prime. Reći ću vam njihova imena: Jole, Ivica, Pero i Mirko.
Jole je miš, Ivica je stablo, Pero je grm, a Mirko je bravar (ptica).
Evo me. Padam. Ups! Jednom policajcu na kapu. Spuštam se. Ovo nije planirano.
Točno Mirku koji je stajao Peri na glavi. On me nije vidio, ali s ove visine sve vidim.
Ove se biljke vesele drugim kapljicama.

Image

Evo, gotovo, pomiješat ću se s drugima.
Pljus! Pomiješana sam.
Hej! Tko me to zove? Zar sunce?
Nešto me podiže. Osjećam nešto na sebi. Uzdižem se u nebo. Svjetlucam. Postajem srebrna.
Nebo me podiže. Nisam sigurna koji put. Nekada čekam nekoliko dana ili mjeseci.
Vrijeme prolazi, prolaze dani.
Padam, padam točno ćelavom Francuzu na sredinu glave.
Zdravo. To sam ja, tvoja kapljica!

10. studeni 2006.

Image

Luka Donadini