Prije nego nas ne bude kajanja vrijeme daruj nam beskrajno.
Ne bijaše reda, Učitelj skriven - spasitelj svi htjedoše biti,
nitko ne pokaza mišiće duše nitko želju mir udomiti, on ostade u zadnjemu redu nitko mu ne podignu cijenu.
Zdjelu zajedništva iz koje dobrotom se hranismo, drvenjaču roditeljsku, sloboda krivo rabljena od pameti rastavi, stvorenje tvoje izgubljeno, bez Tebe ništa postadosmo.
I na Ništa Tvoj pogled počinu snagu dajući hrabrosti sâm biti, u vrijeme kad nevjera svih vjetrova vručinom pakla prijeti, dobom ledenim svijet skameniti.
Korak svoj naprtih srce da očistim, izbacim što peče nevrijedno što žari, da Te čujem razumijem Ti glase, hod s Tvojim uskladim da to traje, traje, nikad ne prestaje.
U Splitu 15. veljače 2010. godine
PUT SVIH PUTA
Još uvijek Te tražim nalazim i gubim kad Dobro se sa Zlim nadjačava, garbinada barku moju valja. Izbavljena izranjam - uranjam, do utihe nošena, nježnošću Tvojom milovana, radošću podizana, snagu Tvoju crpeći, glasnikom Tvojim hoteći biti do kraja.
Pod križem Ti stojim bol razumjet hoću, posluh Ocu Duha silu molim, stavljam se do nogu naginjem do zemlje, put svih puta ovdje završava, izranjam iz sebe ne ostaje ništa samo oprost ištem mir Tvoj meni - njima.
U Splitu 15. travnja 2010. godine
|