Ne znam kako se zove rijeka koja je protekla kao kap, valić, u koji, na tren, bijah zagledana. Znam da se ne će nikada vratiti. Ne mogoh je stignuti ni zaustaviti. Ona teče. Kap potrebe stopila se s drugim kapima i brza prema utoku. Na odlasku, bijah zaslijepljena njenim kristalnim sjajem.
Ne mogoh vratiti propušteno ni ispuniti ga riječju, koja ne bi izrečena, ni rijeku zaustaviti, ni kap u njoj ponovno naći, ni svjetlo kojim zrači.
čovjekova kap dođe do svoga utoka.
Split, 26. siječnja 2007. | |