Kad je kamara bila opiturana, prominjeni štekeri na zidovin, stav'jen novi sudoper, ulizla nova koćeta, armerunić, stol i dvi katrige, stav'jena nova ponistrica, arivali su i prvi susidi. Je'ni su donili dva lancuna, drugi televizor, jedni tapetić, drugi tavaju za stol. Prva je susida ponudila da Peru mogu kod njizi tuširat svaki dan, jerbo jemaju tuš-kadu. Falidu ga: - ča on jadan more? Ni on kriv? To je teška bolešćina. Ma, on je uvik bija miran i u nikoga se ni intrigava. - Svin je drago da višje nima škovaca ni grubega vonja. Znadu da će svaki dan dolazit sestrica, nosit robu na pranje, redit i pospremat kamaru, donit obid, pa su svi kuntenti. Triba pofalit susis'vo, njijovu dobrotu i velo srce ča ga jemadu za tak'e nevojnike. Svit govori da svaki čovik jema svog anđela čuvara. Ma, koliko i' Ti jemaš, moj Pere? Još malo i ne'š i' moć izbrojit. Prvi dan kad su ulizli u Tvoju kamaru, znala san da je ti dan ulizla dobrota, koja je privukla sve koji su dotad čirili iza svoji' zatvoreni' vrat', u straju. I Ti si posta dil o' te kuće i višje Te nikor ne će zaudobit.
Split, 7. kolovoza 2007. god.
|