Emisija Vjera i život, na Radio Splitu, 18. veljače 2006. god. Voditelj: dr. don Ivan Bodrožić. Pitanja za gospođu Miru Donadini, socijalnu djelatnicu u mirovini Pitanje: Kako je došlo do toga da ste svoje vrijeme i snagu usmjerili prema pomoći braniteljima? Odgovor: Odgovorit ću iskreno. Slučajno, a što više o tomu razmišljam, odgovor se mijenja: Božjom voljom, bez koje se ništa ne događa! Mi u to vjerujemo. Naime, sa svoga sam svakodnevnoga posla, na posve neobičan način «skrenuta», upravo «pomaknuta», prema braniteljima. Pitanje: Prvi put ste se zauzeli prigodom skupa pomoći zatočenomu hrvatskom generalu Anti Gotovini, što ste točno tada učinili? Odgovor: Dva dana prije skupa potpore generalu Gotovini, na Obali, telefonski me je nazvala jedna doktorica, klinički psiholog iz Floride, i zamolila da sve učinim, da bi skup potpore na generalu A. Gotovini na Obali bio samo potpora i svjedočenje generalu Gotovini, a nikako ne protiv bilo koje vlasti, i naglasila: to je skup ZA a ne skup protiv bilo koga. Zamolila je da tada zavežem žute vrpce oko stupova i stabala i da na mjesto održavanja skupa odnesem žute ruže. Rekla je da je žuta boja Papina boja, pa da zato žuta ruža bude znak Ante Gotovine (žuta vrpca, doduše, nije plod naše uljudbe, ali je mi preuzimamo, kao znak iščekivanja povratka A. Gotovine i svih drugih zatočenih hrvatskih generala Hrvatske i BiH iz zatočeništva. Sve se događalo u velikoj žurbi. Doktorica me je telefonski pratila dva dana savjetima i preporukama. Ne izlazim često, ali sam bila oduševljena, kupila sam ne znam, koliko metara žute satenske vrpce i probadača, došla kući i počela rezati, spajati i slagati u jednu vrećicu, Na dan skupa, rano ujutro otišla sam na tržnicu i kupila rukovet žutih ruža. Bilo je burno jutro. Daj Bože da sve prođe u miru! Molila sam. Nisam imala mogućnosti vezivati žute vrpce oko stabala i stupova, sama i bez ičije pomoći, pa sam se odlučila za žute vrpce, koje će sudionici skupa pričvrstiti na zavratke kaputa. Pitanje: Koga ste potaknuli da stavlja ili dijeli žute vrpce i žute ruže? Odgovor: Sjetila sam se drage gospođe Marije Grubišić, majke poginuloga branitelja, za koju sam bila sigurna da će biti na ovom skupu, i nazvala je. Zamolila sam je da se nađemo kraj Marulićeva spomenika. Veoma kratko, s nekoliko riječi, predala sam joj vrećicu sa 37 žutih vrpca i rukovetom žutih ruža. Zamolila sam je da ih uruči generalima i govornicima na skupu. Tako veliki skup, a tako malo žutih vrpca! U svojoj sam knjižnici našla značku A. Gotovine, koju sam dobila na predstavljanju neke knjige, ne sjećam se koje… Pričvrstila sam ga uz žutu vrpcu i stavila na zavratak kaputa. Danas ga više nemam, jer me na ulici zaustavio jedan mladić i zamolio me da mu ga dam, što sam radosno učinila. Još samo nešto o znački. Sljedeći tjedan će nekoliko marljivih ruku napraviti još stotinjak značaka sa žutom vrpcom, koje ćemo podijeliti okupljenima u crkvi Sv. Ante na Poljudu, prije sv. Mise koja će u ožujku biti za generala A. Gotovinu.Tada ćemo zavezati žutu vrpcu oko čempresa. Pitanje: Kako ste se upoznali s doktoricom iz Floride? čime se bavi doktorica? Odgovor: Doktorica me je našla na stranici Hrvati AMACa na kojoj se pisalo o vezivanju žute vrpce za generala Gotovinu a otvorena je njegova stranica potpore, na koju dolaze Hrvati iz cijeloga svijeta, a na kojoj je stranici Doktorica našla i moje ime. Sve je to u redu. Međutim Doktorica nije mogla znati da iza toga stoji osoba, koja je u trećoj životnoj dobi i dio poslova obavlja na računalu, u svojoj sobi, izlazeći sve rjeđe. Doktorica je podrijetlom iz Korčule, odakle su došli i moji predci. Njezin suprug je dr. neuropsihijatrije, a ona je dr. kliničke psihologije. U svomu se radu osobito zanima za samoubojstva branitelja, s kojima također radi. Pitanje: Što Vam je savjetovala i na što Vas je poticala ? Odgovor: U prvim našim razgovorima predlaže održavanje svete mise za generala Gotovinu, zajedničku molitvu s braniteljima, poticanje zajedništva, okupljanje, međusobno razumijevanje i pomoć. U rastu i sazrijevanju tih skupina, stvara se uvjet za duhovnu obnovu, pa dalje u tom postupku duhovnoga odrastanja i upriličenje hodočašća Svetomu Ocu u Rim. Poteškoća koju osobito ističe je samoubojstvo branitelja. S njih treba skinuti ljagu zločinca, što je, čini se, nova namjera nezadovoljnih 'susjeda'. Ona smatra da je sustavnija zaštita branitelja veoma žurna. Budući da ona radi na istraživanju samoubojstava isluženih vojnika preporučuje se da se ta poteškoća izdigne na razinu Hrvatske biskupske konferencije i upriliči skup u koji bi se uključila Crkva i struka o samoubojstvu branitelja, iz čega bi se trebalo vrednovati samoubojstvo branitelja. Vjerujemo da i Crkva o tomu ima što reći. Živeći u slobodnomu svijetu, ona razmišlja i o krivičnoj odgovornosti ustanova zbog potvore za zločine Domovinskoga rata. Ne manje je važan prijedlog da branitelji moraju znati i naučiti razgovarati na engleskomu jeziku, što je nužno radi suradnje s međunarodnim sudovima za zaštitu svojih prava, te da moraju biti i informatički izobraženi. Ona uvijek poručuju: šaljite glasnu poruku braniteljima: Ne ubijajte se! Vi ste bit Hrvatske, živi svjedoci Domovinskoga rata. Ako vas ne bude, ne će više biti ni Hrvatske! Pitanje: Što Vam je Doktorica rekla kako zaštiti branitelje od samoubojstava ? Odgovor: U svakom slučaju u početku i na kraju naših razgovora, ona kaže da zaštitu svih branitelja, A. Gotovine i svih drugih zatočenih generala Domovinskoga rata, treba povjeriti Bogu i njegovim zastupnicima na zemlji. Ja dodajem da treba biti s njima, među njima, okupiti ih, moliti s njima, biti im prijatelj, slušati ih i čuti ih, odazvati se uočiti ih, ne zaboraviti ih, ne ponižavati ih, ne obezvrijeđivati ih, ne krivotvoriti njihov obrambeni rat. Treba im vratiti ponos pobjednika, zahvaliti im za žrtvu koju su podnijeli za sve nas. Sve se to treba otkrivati u krilu Crkve, u zajedničkoj molitvi, okupljanjima, razgovorima, u miru koji je, slutim, u mnogima narušen, negdje i izgubljen. Pitanje: Što Vi i ona mislite, što bi Crkva mogla učiniti da bi se pomoglo tim mladim ljudima? Odgovor: Ako ne povjerujemo nema lijeka. Ovdje mislim na duhovnu odrednicu, duhovno zdravlje, ne na zdravlje tijela, a u tomu Crkva mora i danas biti učiteljica. Sve ovo dosad izrečeno, dakle, pomoć braniteljima da bi se spriječila daljnja samoubojstva, trebalo bi dogovoriti u Biskupijama, sa svećenicima koji rade u toj duhovnoj skrbi. Slušam neki dan, našeg poznatoga dr. Tomislava Ivančića, koji kaže za jednoga bolesnika oboljeloga od shizofrenije. On kaže: on nije izliječen, on i dalje nosi tu bolest, ali on živi i radi. Zamislite, koliko bi nam dobrih ljudi trebalo, da bismo pomogli drugima, da i ti drugi žive i rade! Pitanje: Koliko mi je poznato Vi ste se odlučili i za neko malo istraživanje o tomu, što se u Crkvi u Hrvata radi kao pomoć braniteljima. Što ste otkrili? Odgovor: Ne bih rekla, da je to istraživanje. To je jedan mali snimak u kojemu sam na četiri naše Biskupije, svima postavila isto pitanje: postoji li dogovorena duhovna skrb za branitelje? Ako to činite, ako je dobro, priopćite nam Vaša dobra, plemenita iskustva, a mi ćemo ih slijediti i provoditi. Zanimljivo je odgovorio biskup Mile Bogović. Najprije se zahvalio što sam ga pokrenula, a onda je iskreno rekao, do sada nije ništa na tomu radio, ali će promisliti što će pa će raditi. Nakon desetak dana, na Hrvatskom katoličkom radiu čitam vijest da je u Gospiću bilo klanjanje Presvetomu, u kojemu su branitelji molili za branitelje. Nije li to divno? Hvale vrijedan odgovor došao je iz đakovačke i srijemske biskupije, u kojoj postoji posebno biskupijsko povjerenstvo za duhovnu skrb o braniteljima. Njihov voditelj je o. Stanislav Šota, koji je neki dan u Glasu Koncila ponovno naglasio teškoću obezvrijeđivanja branitelsjkih poteškoća i vrednota. Dobivši makar i površni uvid, zaključila sam da se duhovna skrb upriličuje ondje gdje se traži ili gdje se prepozna potreba. To znači da branitelji u svojim župama trebaju iskazati takvu potrebu, da branitelji iz braniteljskih udruga, HVIDRE, udruge supruga, djece, roditelja mogu predložiti, zatražiti na razini Nadbiskupije splitsko-makarske, da se u Crkvi upriliči zajednička molitva ili klanjanje Presvetomu…, ili u Korizmi put križa, da molitva bude jednom u tjednu, da jednom u mjesecu bude sv. Misa, da na misi sudjelujemo u molitvi vjernika, da sami predložimo kratki tekst, da sami napišemo ili predložimo uvod u molitvu krunice, da tako pred sobom imamo uvijek nakanu, da vjerujemo u moć molitve, kada ona izlazi iz čista srca i da nas Bog ne će ostaviti. Pitanje: Ima li u našem gradu već zajedničkih molitava za branitelje i s braniteljima? Odgovor: Nemam pouzdanih podataka, osim da je svakoga utorka molitva za generala Antu Gotovinu, u crkvi Sv. Ante na Poljudu, a sad će, od ožujka, svaki mjesec biti i sv. Misa na istu nakanu. Međutim, upoznata sam da u tomu do sada ne sudjeluju branitelji. Ova se molitva održava već godinama, još iz doba kada su vjernici molili za dr. Franju Tuđmana. Spominje se molitva za generala A. Gotovinu i u crkvi sestara anćela. Pitanje: Tko se brine o tim molitvama i kada se održavaju? Odgovor: Vjernici se sami okupljaju s prethodnom suglašnošću gvardijanovom, a one se održavaju, u pravilu, pola sata prije početka sv. Mise. Pitanje: Namjeravate li još nešto učiniti? Odgovor: Zamišljam iznošenje iskustva, na pr. s o. Stanislavom Šota, iz đakovačke biskupije, što bi bio naš prijedlog ili sa župom u Pakoštanima u kojoj su veoma zauzeti župnik don Ivica Jurišić i s. Aurelina Kutleša. Osim molitve, nastupa, izrade žutih vrpca i značaka A. Gotovine priprema se vezanje žute vrpce oko mjesnoga zvonika. Oni su se, svojom potporom generalu Gotovini, javili i na njegovu internetsku stranicu Hrvati AMACa. Međutim, držim da tu suradnju i dogovore treba voditi Crkva. Mislim na osobu zaduženu za duhovnu skrb branitelja. Ono što može učiniti skupina vjernika-članova braniteljskih udruga je privući druge članove, otvaranje udruga prema Crkvi i Bogu, biti, da upotrijebim naslov Vaše nove knjige, srce na putu spasenja. Pitanje: Držite li da bi ih trebalo biti i više na našim župama? Odgovor: Razmišljajući o tome najprije sam vidjela stvaranje jedne zajednice, za koju će se urediti vrijeme i molitva primjereno vremenu kroz godinu i njezinu rastu, koja bi potom taj uzorak usavršavala i prenosila u svoju župu ( pritom osobito mislim na mali broj pripravnih i raspoloživih osoba za duhovnu skrb o braniteljima po župama) Najpovoljnije rješenje bi bilo da se molitve i svete mise branitelja za branitelje i generala A. Gotovinu upriliče po župama, pa da se možda, dvije župe mole zajedno. Moram spomenuti da sam sa s. Emom Damjanović posjetila o. Luku Prcelu , u crkvi Sv. Dominika, i da se suglasio da ondje bude molitva za generala A. Gotovinu i branitelje. Nu, nakon toga je trebalo dogovoriti s još tri crkve istu stvar. Međutim, to zasada nisam uspjela. «Zapela» sam. Trebala bih dobiti mišljenje ili preporuku Dekanata ili Nadbiskupa. Procijenila sam da sam možda, pošla pogrješnim putem, pa sam se sada usmjerila na ono što već postoji, od sjemena koje je već posijano i hoće rasti. Pitanje: Bi li se udruge i branitelji trebali više brinuti o svomu duhovnom stanju? Kako mogu pomoći udruge da se ovakva skrb poboljša? Odgovor: Treba se otvoriti. «Ustanimo, hodajmo» naziv je Vaše emisije na TV Jadranu. Upravo tako! Pomalo izgubljeni u svakodnevnim životnim mukama, u borbi koja je sada nemilosrdnija sa svojima, branitelji se iscrpljuju, a duh žeđa. Mislim da treba ponovno otići na izvor. Pitanje: Vjerujete li u uspjeh tih i sličnih poticaja? Odgovor: Dopustite, da na posljednjih pet-šest pitanja kažem samo jedno, kao povod, što sam željela, što još uvijek želim, da Vi i ja znamo tko bi što trebao učiniti, da stvari promijenimo, da bude bolje. Dakle, odsada molimo zajedno s braniteljima tu, ovdje, sada! Idemo ih tražiti, idemo naći njihovu krunicu, Vi ćete to učiniti u propovijedi na misi, a mi ćemo ih na to podsjetiti. Dragi branitelji! Hvala Bogu što me je preko domoljubne Doktorice iz Floride, pokrenuo prema vama. Evo, koristim prigodu i pozivam Vas: dođite u crkvu Sv. Ante na Poljudu, gdje ćemo, od ožujka, svaki mjesec imati sv. Misu za generala A. Gotovinu, za sve zatočene hrvatske generale iz Hrvatske i BiH, kada ćemo se u molitvi vjernika sjetiti svih poginulih branitelja, gdje ćemo moliti snagu i milost za djecu, supruge i roditelje poginulih branitelja, i pokoj vječni za našega pokojnoga predsjednika, dr. F. Tuđmana. Ondje se još uvijek svaki utorak (na dan sv. Ante), u 16,30, moli krunica za generala Antu Gotovinu. Stavite obavijest o svetoj misi i molitvi krunice na oglasne ploče, u prostorijama udruga i HVIDRE! Neka se zrcali Božje svjetlo. Od njega bježi svako zlo. Ne bojte se! Kad budemo u sebi imali mir, moći ćemo ga i drugima dati, ako je Bog s nama. Kada smo zajedno, jači smo, sve nevolje, sva iskušenja postaju ništa, jer kada je Bog s nama, tko će protiv nas!? Vjerujte! Danas nas zamišljam kao mnoštvo cigla koje, da bi mogle biti jaki zid, jaka Crkva, moraju biti povezani cementom. Ta je smjesa naša vjera i naše pouzdanje, naša snaga i zajedništvo, koje moramo krijepiti molitvom da se naša molitva i prozba smili Bogu! Za kraj ostala je molitva i poziv nas običnih, malih ljudi… Mi obični mali ljudi želimo, na nama jedini mogući način, izraziti svoju sućut s generalom Antom Gotovinom i svima utamničenim hrvatskim generalima i hrvatskim braniteljima-uznicima, svjedočiti za njih i za sve branitelje, za njihovu pravednu borbu i hrvatsku obranu. Mi obični mali ljudi želimo to činiti tjednom molitvom i mjesečnom svetom misom. Mi obični mali ljudi želimo da ova podrška traje do povratka generala Ante Gotovine i drugih hrvatskih generala i branitelja-uznika, a kada oni budu slobodni, bit ćemo svi slobodni a i Hrvatska će biti slobodna. Mi bismo obični mali ljudi bili počašćeni, kada bi nam se u ovomu plemenitu naumu pridružili: HVIDRA i udruge branitelja Domovinskoga rata, udovica i roditelja poginulih branitelja, da bismo vrijeme, koje je pred nama, iskoristili više moleći, učinkovito se međusobno pomažući i razumijevajući. Mi obični mali ljudi vjerujemo da tako okupljeni i pročišćeni u Kristu možemo izmoliti milost kod Boga za slobodu našega generala Ante Gotovine i drugih generala, za sve hrvatske utamničene generale iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, za duševno i tjelesno zdravlje naših branitelja i za pokoj vječni predsjedniku hrvatske samostalne države dr. Franji Tuđmanu i svima poginulima za hrvatsku slobodu. Molimo Boga i ostanimo obični i mali ljudi! Tako neka bude! Napomena: ovaj je tekst korišten i u emisiji TV Jadran Split „Ustanite, hodajmo” istog voditelja, dr. don Ivana Bodrožića 21. veljače 2006. s izmjenom na kraju, umjesto poziva Mi obični mali ljudi, pročitana je pjesma: Pred tobom pognuta: Pred Tobom pognuta Pokaži nam, Bože, put iz ove šume, u kojoj svatko nudi svoje stablo, plod ljubavi, da je, da se grana, zdravo, da hlad i spokoj pruža, pluća jača. Bezbroj riječi razasutih, zvukova izmiješanih, sklada narušena, a Ti ipak činiš da se zvuci razliježu. U krošnjama Tvojim, šušur Zemlje moje! Pomozi! 
Koje je stablo ono pravo? Je li to ono malo, istom izraslo, u sjeni velikih, ili je to ono veće, šije rano pognute, imelom bijelom ovijeno? Ne reci da to je ono, gromom užeženo, stabla rascijepana, grana pocrnjelih ili ono, tamo, na kraju šume – samo, iz čije krošnje u nebo strše dvije ogoljele grane, kao Kristove ruke sa Dulčićeve freske! Ako je to ono pravo, Znak nam daj, okupi nas, pomozi, jer slabi, u opasnosti, ponovno raspršeni i razjedinjeni, stojimo. Zemaljski sjajne, kvarljive, promidžbene, k'o bljesak kratkotrajne… vrijednosti naše, bez dobra su, ni tezulju Tvoju da pomaknu! Utječemo se Duhu, da nas očisti, obnovi, vodi, da u hladu krošnje otpočinemo, predamo se Tvojoj Providnosti, klanjajući se bez prestanka, Tebi, Bože! (7. rujna 2005.) 
| | 
...dana predanih siromasima, zaboravljenima, bolesnima
često jedini ključ u bravi njihovih vrata - po kojemu računaju vrijeme, doba dana. *** Joseph Ratzinger KRIŽNI PUT NA KOLOSEJU na Veliki petak 2005. Meditacije i molitve kardinala Josepha Ratzingera Prva postaja 
Molitva Gospodine, osuđen si na smrt jer je strah od pogleda ljudi potisnuo glas savjesti. Tako se uvijek događa, tijekom sve povijesti, da su nedužni mučeni, osuđeni i ubijani. Koliko li smo puta i mi pretpostavili uspjeh istini, položaj pravednosti? Osnaži nam u životu tih glas savjesti, tvoj glas. Pogledaj me kako si pogledao Petra nakon što te zanijekao. Neka tvoj pogled uđe u naše duše i pokaže nam put. Onima koji su na Veliki petak urlali protiv tebe darovao si pokajanje srca i obraćenje. I tako si nam svima dao nadu. Darivaj i nama, uvijek nanovo, milost obraćenja. *** Bože, večeras Te molim za Ivicu i Maricu, budi im bliz. Ivica se i ne sjeća dobro pokojnog oca, majku je posebno ljubio, bio joj dobar. Ohrabri ga! Pokaži mu znak svoje ljubavi! 
Bože, jedino lijepo u ovoj tuzi je ljubav Ivice i Marice, na kojoj je moguće graditi, neka to bude temelj njihovih dana! Pomozi Marici da bude Ivici i sestra i majka. Molim Te, neka uvijek bude tako! Bože, odagnaj od njih sve zasjede zla društva i prilika! Dobroj baki daj mir. Neka vrijeme koje si odredio prođe u molitvi i priči s Bogatstvom, koje će pratiti preostale dane do konačnog zalaska. Bože, hvala Ti! (Otac Ivice i Marice je bio branitelj, koji je prije desetak godina, u trenutku slabosti digao ruku na sebe. Majka je teško oboljela i preminula. Ivicu i Maricu preporučujemo Božjoj providnosti i ljudskoj dobroti. (Mira Donadini, 26. siječnja 2006.) 
*** Samo onda pripadam Bogu ako pripadam onom drugom pored sebe. (Biskup Klaus Hemmerle) *** "Tko god se ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom" (Mt 18,4) Tu se misli na one male ljude koji ne mogu s častohlepljem dokazivati svoju sposobnost nadmetanja. Njima pripada posljednja i najveća sreća. O tome odlučuju njihove prazne ruke, njihova bespomoćnost, njihova prividna beznačajnost. Ima više načina kako biti čovjek; kao dijete, starac, invalid - ali nitko nije v i š e čovjek nego onaj drugi. 
Svaki način na koji se može biti čovjekom je važan, jer upotpunjuje sliku o čovjeku koji može biti i bolestan, slab, hendikepiran. Bila bi kobna zabluda vjerovati u veću vrijednost jakih i uspješnih ljudi. Jer važna je, kao što se može vidjeti u invalida ili duševna bolesnika, jedino osoba koja s njim umije uspostaviti bliski kontakt, a ne zanimanje pomagača. Pristup drugom čovjeku ne omogućava nam naša uspješnost, već Božji poklon. (Franz Kasper u knjizi: Misli za svaki dan u godini, za 26. siječnja) *** Molitva vjernika: 1) Bože! Pošalji svoga svetog Anđela, uništi teške optužbene uze, otvori vrata haške tamnice i oslobodi generala Antu Gotovinu i sve druge zatočene hrvatske generale i branitelje-uznike, kao što si oslobodio sv. Petra iz Herodova zatočeništva. Molimo te! Gospodine, usliši nas! 
2) Očito je da se nitko ne opravdava Zakonom, jer će pravednik živjeti od vjere (usp.: Gal 3,11). Bože! Ti si jedina istina, jedini sud. Pri uhićenju generala Ante Gotovine nađeno je Sveto pismo, iz kojega je on crpio vjeru u Tebe i ojačavao se tvojim svetim mirom. Budi mu blizu. Odagnaj od njega malodušje. Osokoli ga našim molitvama i zajedništvom vjerne Domovine, molimo te! Gospodine, usliši nas! 3) Za naše branitelje, za njihovo duševno i tjelesno zdravlje! Zaštiti ih! Ne dopusti da ih nadvlada suhoća njihove duše. Ojačaj ih u vjeri! Vrati im krunicu i ponos oko vrata, pobjedničku svijest a nama pripravnost da bismo im u tomu pomogli, surađujući s tvojom neizmjernom ljubavlju, molimo te! Gospodine, usliši nas! 4) Svima našim braniteljima, koji su, u svomu životnom beznađu i malodušju, dignuli ruku na sebe, oprosti njihovu slabost i daruj im vječni mir, a njihove obitelji ojačaj na putu svjedočenja tvoje istine i ne ostavljaj ih u sumnjama, molimo te! Gospodine, usliši nas! 5) Za sve poginule, bez grobnoga humka i znaka, neka im tvoja ljubav, Bože, bude radosno i vječno pouzdano uzglavlje, a tvoje svjetlo znak da su zauvijek spašeni, molimo te! Gospodine, usliši nas! 6) Za djecu, supruge i roditelje poginulih branitelja. Učini da im budemo bliži suosjećajem riječima i činima, da u njihovoj žrtvi, prinesenoj za Domovinu, nalazimo temelje naše slobode i tvoje svete volje molimo te! Gospodine, usliši nas! 7) Za sve utamničene hrvatske generele i uznike u Hagu i Hrvatskoj, iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, molimo te, usliši njihove molitve, daj im snagu da u miru i dostojanstveno podnesu zatočeništvo i zdravi se, duševno i tjelesno, vrate slobodni. čuvaj njihove obitelji, ne prepusti ih zaboravu a nama daj ustrajnost u molitvi i dobročinstvima, molimo te! Gospodine, usliši nas! 8) Bože! Nagradi domoljublje i žrtve prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana, ministra obrane pok. Gojka Šuška i svih pokojnih generala i branitelja, molimo te! Gospodine, usliši nas!
U Splitu, veljača, 2006.
Mira Donadini *** |
