U sobi jednog poštanskog ureda rade blagajnica i djelatnik za kontrolu, provjeru i ispis telefonskih računa.

U maloj prostoriji čekalo nas je četvero. Na redu je bio visok, jak čovjek sa štakom u desnoj ruci i zavezanom desnom podlakticom. Žalio se je na razliku u cijeni. Kontrolor mu je objasnio što treba učiniti i ponudio mu je povoljniji 'paket' usluge. Uputio ga je k službi koja će to odmah promijeniti. I kad smo očekivali da je razgovor završen, čovjek je počeo vikati, vrijeđati i prijetiti kontroloru koji je do kraja ostao strpljiv i pristojan.

 

 

'Grdosija' od čovjeka je govorio srpski što je, kod nas koji smo čekali, izazvalo dodatno neugodan i mučan osjećaj.
Na izlazu se okrenuo i pitao: - Jesi li to meni reko aj' ča! De! Ponovi to, da te čujem! - vikao je. Međutim, kontrolor se obratio starijoj gospođi koja je s kćerkom bila na redu.
čovjek 'grdosija' je izišao i za sobom ostavio 'barikadu'.

Iza mene je ušao još jedan čovjek. Za nekoliko minuta je počeo psovati jer mora čekati. Ispred njega bilo je samo nas troje.
Pitala sam se, zašto ljudi dolaze kad ne mogu, kad nemaju vremena. Zašto ne dođu kad imaju vremena? A i čovjek 'grdosija' i taj drugi su stariji ljudi, umirovljenici. Otkud toliki bijes?

Stara majka koja je došla s kćerkom, žali se da je iznos računa velik. Kontrolor nađe da je majka igrala nagradnu igru na TV-Novi i TV-Jadranu. No, majka niti ne razumije što kontrolor hoće reći. Kad joj je kćerka objasnila, majci se učinilo da se s njom žele narugati. Na kontrolorovo pitanje majka reče da živi sama, da koristi bežični telefon i da se s njim nitko ne služi, osim nje. Kontrolor je objasnio majci da kod bežičnog Panasonic telefona, u dometu od 60 metara na svoj račun može dobiti iznos drugog pozivatelja ili 'igrača', npr. dva kata iznad svog stana. Naputak je bio kratak: - Maknite Panasonic i kupite Gigaset. -
Starica je upitala, mora li sad platiti cijeli račun, misleći i na iznose od 'igara'? - Da, - bio je kratak odgovor kontrolora.
Ne razumijem se u telefoniju, ali sam od idućeg mjeseca zamolila ispis telefonskog računa.

U međuvremenu su došle još dvije starije gospođe koje su željele provjeriti uplatu računa budući, da jedna od njih, ima dva telefonska broja, u Splitu i u Zagrebu. Jedna od njih vjerojatno slabije čuje, pa je njihov razgovor u malom prostoru snažnije odjekivao. Dok je jedna mislila da su na blagajni dobili jasno objašnjenje i da mogu otići, druga je bila uporna i mislila se 'provući' do kontrolora, 'preko reda' da pita 'samo još jednu sitnicu'. No, tu se ispriječio srednjovječni 'kauboj' i za trenutak je otpočeo dvoboj: - Da, ne bi možda išla priko reda, neka te samo vidin!? Makni se, stani tamo u red i da te nisan više čuja. -
Zaprepaštene stare prijateljice, ustuknule su, ma, ova se druga nije dala, nije htjela zašutjeti, a da ne reče prijateljici: - Nemoj molim te, ol' ne vidiš s kakvim čovikom imamo posla. čim sam čula kako ti daje 'ti' znala sam na kakvom je nivou. -
'Kauboj' se okrene i reče: - Govori ti šta te vo'ja al' ne' š priko moga nivoa, pa mo' š diplit, koliko te vo'ja. -

Meni je ponestajalo zraka, približila sam se zidu i kontrolor mi je uručio ispis. Ostavila sam taj mali nemirni ured strpljivih djelatnika i izišla.
Nesretna zbog takva nekontroliranog ponašanja uputim se polagano prema kući.
Isuse u korizmi! Gdje si? Pomozi mi! Daj mi ruku!
Uto prema meni dotrči dijete za kojim je hodao njegov otac. Kakav oslonac!? Koja snaga!? Sagnuh se, rukama uhvatim djetetove obraščiće i pomilujem ga. -Ti si dobar tatin sin. - Dijete me je gledalo.Tih nekoliko sekundi dodira s dobrotom nadoknadi  mi izgubljenu snagu u poštanskom uredu i sretno se vratih kući.
često u razgovorima nailazimo na nesposobnost da prepoznamo Božju pomoć. Vjerojatno zato, jer je očekujemo, onako, 'u paketu' kako smo ga molili, zatražili.
Silan je i velik naš Bog! Što bi nam trebao još učiniti da budemo zadovoljni? On mudro pomaže dajući nam ono što nam treba, ne ono što želimo. To nam često nije dano razumjeti i zbunjuje nas.
Otkloni od mene Gospodine svaku i najmanju sumnju. Vjerujem da je ono dijete trčeći ispred svog oca imalo snagu, spriječiti moj pad. Ne zato što je imalo toliko snage da bi me moglo zadržati, iako mu Ti možeš i to dati, nego zato jer si izmamio moju nježnost i potaknuo je da se u trenutku osloni na dječju nevinost. U tom susretu podigao si me i ohrabrio. Bila je to Tvoja tableta dobra, koju sam hitno trebala i Ti si mi je dao. Hvala Ti!

Večeras Te molim za psovača, za čovjeka 'grdosiju' čija barikada od bodljikave žice ostade u poštanskom uredu, za 'kauboja', za sve bijesne, da ih mirom svojim razoružaš. Mir koji si jutros dao kontroloru, neka se umnoži i razdaje, neka otopi sve barikade u nama.
U Tvom miru, dopusti šutnji mojoj da Te slijedi! Od postaje do postaje. Muka je.