Ruka kao da blagoslivljaše, vinograd krševit krčeći, riječ zasađujući, o prvom zvonu sa zvonika, klanjajuć se kruhu živomu.
Božji brat bijaše sretan da ga uprtiše dokle on mogaše, do njegova znoja i žulja. Kad svega nesta, kad slomi se snaga, kad pomiješa se san i zbilja, kad blagoslov se darovan vrati, Brat uze ruku pomoćnicu.
ču tihu hvalu. Ukočena ruka ohladi umornu. Izdahnu, držeći je, o posljednjem zvonu sa zvonika. Još jedan Bogu mio stvor ostavi svoju bol i ode na drugu stranu rijeke.
Split, 6. prosinca 2007. god.
| |