Ima jedan brat kojemu je bolest pomiješala vrijeme, ostavila ga u prošlosti a remeti mu današnjicu.
Ima jedan brat, koji je poslije podne sjedio sam nasred sobe, nasuprot sebi stavio je stolicu i 'ispovijedao čitavo popodne'. - Bože, koliko je danas došlo duša!? Vjeran je moj narod. - rekao je.
Ima jedan brat, koji je s ljubavlju dobroga sina, otkrivajući kalež svoje boli, izbrojio osamdesetpet hostija, koje je te večeri 'podijelio vjernom puku'.
Ima jedan brat, kojega svaki dan 'pozivaju da podijeli bolesničko pomazanje'. On ustaje i sprema se otići k njima.
Ima jedan brat, koji se nije odazvao na 'poziv' ispratiti vjernoga mještana na posljednji počinak.
Ima jedan brat koji nije 'otputovao' kada su ga zvali, a svaki dan, u svako doba bio je pripravan.
Ima jedan brat, kojemu su sve spalili u Drugomu svjetskom ratu, koji je, u Domovinskomu ratu, odlazio i pomagao na bojišnici, vozio i prolazio gdje su prolazili samo najhrabriji.
Ima jedan dobri brat, koji plače, kao malo dijete, kada osjeti da opet gori.
Na ormariću je dobroga brata veliki križ oblijepljen s mnogim malim križevima, s imenima njegovih poginulih i oboljelih prijatelja, mještana, župljana.
Ima jedan dobri brat, kojega svi vole, čiju potrebu da se 'odazove' nitko ne može razumjeti.
Ima jedan brat, koji čeka Sutra da pođe naprijed s oblijepljenim imenima križića svojih poginulih i oboljelih prijatelja, da za sobom ostavi otvorena vrata dobrote, žrtveni kalež i preda se Ocu koji će ga odmoriti i utješiti.
Split, 11. studenoga 2007. god.