Kada prepoznaš da ti je Bog na put doveo siromaha, poslušaj njegovu nevolju i pomozi mu. Nekada će se dogoditi da ti Bog, zahvaljujući njemu, uzvrati, premda si mu pomogao bez računice, ne očekujući nagradu.
Petar je imao neobični životni put. Kao dječak je s obitelji odselio iz Dalmacije u Slavoniju. Kao mladić bio je na Križnomu putu, koji je čudom preživio, ponijevši u sebi trajan spomen na bezbrojne žrtve i pokolj nevinih Hrvata. Za vrijeme Domovinskoga rata, Petar, iz Srijemske Mitrovice, dolazi ponovno u Dalmaciju. Udovac, bez djece, rodbinu pokojne supruge nije želio smetati. Odlaskom iz  S. Mitrovice ostao je bez mirovine, sklanjao se svugdje. Pretraživao bi po smetištima. Ujutro bi dolazio na prvu sv. misu, molio i čekao. Nije prosio, ali su ga ljudi primjećivali, nešto mu dali, a on je taj darak primao sa stidom, skupljajući se, pritom, u sebe, kao da želi nestati.

 

Jednoga je dana Petru prišao neki Božji čovjek. Započeo je razgovor s njim, a Petar mu ispriča svoju životnu priču. Spomenu Bleiburg, Križni put i strahote, doživljene nad nesretnim Hrvatima. Slučajno je preživio. Pita ga sugovornik je li poznavao koga, sjeća li se nekoga iz Dalmacije, gdje su ubijeni? Petar počne pričati pojedinosti. Razgovor je trajao i nastavljao se iz dana u dan. Petar i njegov sugovornik postahu već prijatelji, a priča je nastavljena. Prijatelj za Petra nađe jednu nekorištenu garažu. U nju zbije najpotrebnije stvari, donese mu objed i Petar bude sklonjen.
Vrijeme između njihovih susreta Petar je provodio u crkvi, zahvaljujući dragom Bogu za dar Prijatelja. Priča o Bleiburgu i Križnomu putu još nije bila gotova. Prijatelj se jednoga dana odvaži, opiše oca, pokaže mu staru sliku, kaže mu ime, pa ga upita: - A  jesi li možda između tolikih susreo i upoznao  ovoga čovjeka? - Petar se zagleda u sliku, pa kao da ne zna što bi mu odgovorio. Pred njim je Prijatelj koji mu pomaže. Dao mu je  skrovište, hrani ga, pa kako da mu ne kaže!? Uzdahnu teško i odgovori: - Da. To je, zar, bio Tvoj otac? Poznavao sam ga… Ubijen je. Znam mjesto gdje je to bilo. Mogu ti ga pokazati. –
Vrijeme je prolazilo, a kada je Prijatelj bio pripravan za put, odoše zajedno. Dugo su putovali. Što su bili bliže odredištu, u Petru su se budila sve življa sjećanja. Postupak traženja i nalaženja  bio je mukotrpan.
- Hodamo li po hrvatskim žrtvama? - pitali su se.
Kada su sve nade bile izgubljene, Prijatelj je našao oca.

Da bi našao Oca, Bog mu je dao zemaljsko vrijeme da ga s ljubavlju iskoristi.

 

15.V.1945. – 15.V.2006.

4.svibnja 2006.