Rimski sam vojnik, gotovo pedeset godina poslije Krista. Trebali smo otići u Egipat. Potajno sam nosio krunicu. Otputovali smo. Egipćani su nas dočekali. Dobrodošlica s nekoliko ljutih strijela. Ranili su dva vojnika.
Preko noći su neki ljudi došli do mene. Oni su bili kršćani, te su se sa mnom molili Blaženoj Djevici Mariji, da nam pomogne. Iz dana u dan sve smo više molili. Jednoga smo jutra morali poći u bitku za rijeku Nil. Urlici ratnika bili su zastrašujući. Egipćani su nas otjerali u pustinju i ondje nas okružili. To je danima trajalo. Ja i moji prijatelji smo se iz vrućega i sparnoga dana i hladne i netople noći, molili Bogu. Oni koji se nisu molili Bogu, počeli su umirati. Bilo je hladno jutro. Počeo sam nagovarati vojnike da se mole Bogu. Nakon mnogobrojnih nagovaranja i molitava, svi su Egipćani otišli.
Bili smo veoma zadovoljni. Počeli smo hodati, ali smo se ubrzo izgubili.
Nismo gubili nadu i vjeru u spasitelja Isusa Krista. Došli smo do jednoga malog sela, u kojemu je nekada propovijedao Isus Krist. Ondje su nas primili i
ugostili. Zajedno smo danima molili. Došlo je vrijeme povratka kući. S neba je sišao golub. Taj nas je golub doveo do brodova.

Kada smo došli našim kućama, žarko sam zagrlio sve svoje ukućane. Poslije toga sam zahvaljivao Bogu što nas je spasio.

Nadam se da će te i vi propovijedati i širiti Kraljevstvo nebesko!

Luka Donadini

20. ožujka 2006.