I Marta nam danas nešto poručuje, pa ponekad, kad pomislim, da se Isus baš nije namučio pomoći mi, shvatim, da je to bio način, njegovog 'stavljanja stvari u red' onako, kako to doista treba činiti, a ne, kako ja mislim i nikako drukčije.
Zamisli, kad se je Isus odazvao Mariji i Marti, pa ‘zakasnio’ i došao u posjet kad je Lazar već bio mrtav... kad je po mojim i tvojim kriterijima bilo kasno pomoći i izliječiti ga, kad mu zamjeramo, osuđujemo ga... a onda On ipak dođe i uskrisi ga. Kojeg li stida, kajanja za brzopletost, neznanje ...
To znači da nema mog ni tvog reda, da postoji samo Božji red. Dakako, postoji i vrijeme koje nam je poklonjeno, ne, da ga zlorabimo i podčinjavamo ga, nego da u svakom njegovom času budemo svjesni da je to darovano vrijeme o kojem Bog uvijek brine, i ne zapušta ga.
Vjerojatno često ili uvijek kad pomislimo da nam je samima sve moguće, pa postajemo 'vlasnici' postupanja, pa to činimo kako mi mislimo 'najbolje' i to 'najbolje' pripada nama, tu, kao da nešto propustimo, i On nas opomene na način da nas zbuni svojom prisutnošću i pokazuje nam da nije tu samo kad mi mislimo da ga trebamo nego i onda kad smo uvjereni da radimo ispravno.
Sigurno je jedno, kad bi imali vremena, odnosno, mi imamo vremena, ali ga rasporedimo samo za ono sto nam sad treba, ne dijeleći ga tad s Njim ni s drugima, onda bi On bio uvijek tu, onda bi stigli zahvaliti i za ono što, po nama nije dobro, bili bi otvoreni za svaki Njegov zahvat i pomak i pripravni sve to dočekati s mirom.
Na kraju nam pokaže da smo se nepravedno zlosrdili, bili zabrinuti... a On je, ipak, uvijek dolazio na vrijeme i sve rješavao.
Pokušaj predahnuti i utažiti žeđ na Izvoru ne prisvajajući ga.
On izvire i teče za sve nas.
Mi ni nad čim nemamo vjerodostojni vlasnički list, jer je On jedini gospodar svega stvorenog.
Kad to povjerujemo On nas zapisuje u svoje ''vlasničke knjige'' po kojima i ti i ja postajemo
Njegova bezbrižna djeca.
Zato, ne živi zabrinuto! Bog te voli!
Split, 29. srpnja 2008. god.
