Klanjam Ti se redom kog ustanovi! Križ ljubavi ćuteći Sina poslušnog, spokoj me dotiče, život moj preodijeva.
Kad primih Križ, muka blagoslovljena postade, čudo zlamenovanja, štit pred napast namjesti.
U Vječnost dok gledam Svjetlo me prati, beskonačje vraća, u rijeku uranja, svjedokom budem Golubice Bijele.
Ushita skrita, postojanje šuti u tišini čuva Ljubimca Trojedina, jutarnjom rosom očišćenje budi.
Oprosti Sine, kad žrtvu zlorabim kad osilim, nekorisna bivam, hvala za početak na koji me vraćaš.
Nesavršenoj, daj mi, dotaknuti ljestve, koraknuti mostom kojeg treba prijeći, mijenjajući sebe, Tebi bliže prići.
Sedam dara Duše Sveti nek po meni teku rijekom, spoznat daj mi, plivat pusti moji trudi da Te sretnu, sjenu Tvoju da dotaknu, da ostanu, da ne maknu.
Trojedinom bez prestanka Slavu davat, sve ostavljat, izmijenjenu tad me pusti, pomirenoj Put otvori, pomozi mi k Tebi doći, na Maslinskoj tužnoj gori, biti društvo Tvojoj bôli, učiti se kako boli, znojiti se, pratiti Te, u Tvom hodu, penjući se, sustajući, mukom muku prepoznavat, nositi je, prinijeti je, predati je nadi Spasa Uskrsloga.
Oče, Sine, Duše Sveti, Dara svojih Ti razdijeli, neka svakom Svjetlo svijetli neka vidi pute Tvoje i drugima neka dijeli!
U Splitu, 19. siječnja 2009. god.
|