|
Više od milijardu potrošenih kuna za darove, ukrase, raspoloženje, bližnje, voljene osobe, sebe.
Iziđoh iz brzaca. Zaustavim se i pogledam. Zna li itko kamo vodi ova rijeka, gdje utječe? Hoće li svi doći do utoka? Tko će ih dočekati? Hoće li se ikada vratiti? Kakvi?
Poželih da u momu malom životu sve ostane obično. Bog me ču. Dođoh na objed. Na stolu vidjeh i dodatak: zdjelicu brokule. Naiđe Vinka. Otvori poklopac prazne posudice u ruci, približi mi je i upita: - Ima li malo za našu Maru? -
Napunim posudicu brokulama. Vinka zahvali i ode k bolesnici.
Kada sam jutros na tržnici kupovala povrće i stavljala ga na vagu, sjetim se Mare, pa dodam i brokule. Potom dođem u samoposlugu, potražim kiseli kupus i kupim još jednu vrećicu.
Učini mi se da je Mara jučer ostala kod mene, da sjedi za mojim stolom i da zajednički dijelimo zalogaj.
Bože! Hvala Ti što si poslao Vinku s posudicom i što si me potaknuo.
Koliko bi posudica u ove blagdanske dane mogli napuniti na velikim i bogatim stolovima? Koliko bi se Marâ moglo nahraniti žlicom naše dobrote?
* * *
Negdje, na sjeveru naše Domovine, jedna je dobra duša ugostila djevojčicu bez primjerene roditeljske skrbi. Kod nje će provesti školske praznike, upoznati pažnju i učiti, kako raditi, živjeti, biti pošten Božji čovjek…, biti suosjećajan.
* * *
U Splitu četvrtu godinu raste dječak Marko, koji je postao sreća obitelji koja nije mogla imati djece.
Svaki dan, njih troje zajedno mole i zahvaljuju Bogu na daru.
* * *
Također u Splitu, jednu kuću zovu topla kuća. Kada sam pomislila da je to radi toga što je u njoj toplo, rekli su mi da toplinu šire stanari, koji s ljubavlju brinu jedni za druge. U to smo se, nenajavljeni, i uvjerili.
* * *
Ne zaboravimo Dobro! Obnavljajmo ga, stvarajmo ga i širimo! Govorimo i pišimo o njemu, jer će ljudi misliti da ga više nema, da je iščeznulo i zaboravit će ga.
Završavajući ovo kratko slovo, mislim na p. Stjepana Kuzmića i njegovu emisiju o potrebi pisanja Bijele kronike, nasuprot Crnoj kronici, koja je preplavila sve tiskovine i priopćivala, umrtvljujući čovjeka i bacajući ga u beznađe.
Hvala p. Stjepanu Kuzmiću. Želim mu brzi oporavak i obilje Božjega blagoslova!
* * *
Otvorena Tvomu Duhu, čekam Tvoje poticaje, Gospodine, Bože živi!
Split, 30. prosinca 2006.
|
