Čovjek
Hrvatska garda
Pasija
Pred Tobom pognuta
Vrijeme kušnje
Zora
Butigjeri i zanaćije
Pusti politiku
Dar - Gotovini na dar
Nehotični susret
Vrijeme je prijetnja i dar
Sv.Duje - Sudamja
Bleiburg 1945-2006
Na zebri života
Gospa, Drezden i Hrvatska
Ti i vrijeme ili...
Bože!
Ante Aničić
Hvala, Oče!
U zoru
Kukolj
Zlo
Oče!
KRUH
Slika ljubavi
Patnik
Snaga odozgor
Tajna
Patnja
Kao krv
I u momu srcu Vukovar svijetli
Vjera i život
Bog u momu srcu
Neka bude volja Tvoja
Moja Srećica
MOLITVA
SRETAN BOŽIć I NOVA GODINA!
Uboštvo
Prema Tebi
SVETA TRI KRALJA
Moj teret
Kukolj u meni
Savjest
Moj susret i dodir
Moja poslijepodnevna molitva
Obrazine i mudrost
Ti, vrijeme i ja
Milosrdni Oče!
Dobro
Perivoj
Evo čovjeka
Zemno
Riječ
Cvjetnica i moje vrijeme
O Tebi i životu
Svjetlo svakomu
Do Tvoga dolaska
Martina
Ti i zagonetka vremena
Molitva za malo vremena
Moja slaba rič
Vječni Bože!
Molitva za Božju paćenicu
Bez svežanjâ
čovjek bez Tebe
Što su ljudi ljudima
Vrime prin sna
čovik i ono drugo
Život i njegova skula
Zamotana istina
Potrošeni lapiš
Samo besida
Puti
Mirakul
Poza nan
Fala, Bože!
Mižerja
Sumnjivo dobro
Ulizla dobrota
Da Njega nima?
Uzor dobrote i juskosti
Zauvijek
Još je'na besida o Anti
Ulizla dobrota (kraj)
Nađena jubav
Duša i njezina cina
Božji udio
časna rič čovik
Vrime i njegova duša
Riči ka zagr'jaj
čoviku brat i sestra
Konačišće juskosti
Prinosnice molitvic'
Život žu'ja
Ukradeni mir
Pravi dotur
Drugovačiji
Okjučano srce
Jubav je najjača
Dobro II.
Tajna
Drugovačije vrime
Pomišani
Bogastvo iznutra
čovikova cina
Stara tavaja
Božansko
Bogatstvo vremena
Jedan brat
Moja Vice
Bijela vreća mandarina
Goluzasti
Izbori
Milost mudrosti siromaštva
Blizu kraja
Izdisaj
Treća meštrovica
Najdražja bičikleta
Stari prijate\'ji
Karitas zauvijek
Zorom k Zornici
Dođi Spasitelju!
Ljubav bez popusta
Dobro ide dalje
Tijek vremena
Sveta obitelj kao čežnja
Odsjaj svjetla Djeteta
Samica
U Tvoje ruke
Isuse!
Istočene snage
Samo On
Gotičari
Svijećnica
Baštinici Blaženstava
Izgubljena mjera
Muka je
Pod ruku, dobrota i poslušnost
U smiraj
Dobra majka Barica
U SVJETLOSTI
Kaplja sućuti
Meleme uskrsnuli!
VELIKI čETVRTAK
Joči u joči
Ako se Bogu svidi
Uz Božju pomoć
Srce Isusovo!
Od dobra prihvaćena
Barba Mate
Duhovi
Tijek
Utočište
Kad zataji srce
Ka da nije ništa
Breme
Imendan
S mukom
Judi iz škatule
Stara barka
Tek dašak
Bez riječi
Karika
Bez težine
Nježnost Očeva
Bez svog smisla
Draga moja!
Dobro
... za malo topline
Izopćenik
Ljubav
Samo ljubav
U vremenu
Oče naš
Hvala Ti Oče!
Licenca
Vištaćenje kroz ponistru
Vjera očeva
Zašto?
Jugo
Prijatelj vrijeme
Nagovaraj me na dobro
Ti moj si Spasitelj
Prva nedjelja došašća
Ostavih krpe
Sva Tvoja
Te Deum
Bogu hvala!
Tvoja riječ
Tvoje Srce
Oči ljubavi u žbunju života
Neobičan čovjek
Bože Oče, Sine, Duše Sveti
Najljepše dobro jutro
Za oblakom
Oči duše
Kad ljubavi se razlog traži
Nemoj u korizmu sam...
Vrati me iz pustinje
Srce na propuhu
Ti nas u sebi sjedini
Marijanu primi Dobrota
Koga ljubim?
Ogroman paket
ŠTAMBILJ
čuvari Isusova greba
čežnja
Jopet Dobro
Liječniku duše duhovne
Gubitnik bez ljubavi
Patnja naroda
Spasitelju moj!
Ako Njega izaberemo
Prez beside
Virujte, jema je...
Ka na kukalo
U duši mojoj razapet
Svaki u svojoj dubini
Predan postade suputnik boli
Sve u sebi
Ispočetka
Bez vremena za bol
Predizborno
Život ispočetka
Presvučen Isus
Je li lošije?
Jednaka među jednakima
Otvorene oči i uši
Na putu
Po muci do sklada
Kad se mjerica napuni Dobrotom
Triba da\'je
Vrijeme preostalo
Bolesničko hodočašće ljubavi
LJUBAVLJU NOVI LJUDI POSTADOŠE
LJUDI SE GUBE ALI I NALAZE – SVUGDJE IH IMA
Spliska zapadna riva
Lipi moj Sveti Duje!
26.8.2013.
Svemu otvoreni
Kad izajdeš i jopet se vratiš u se
Sirotinja razna
Sinjali
Besida
5.3.14. Čista srida – Pepelnica
Sv. Josip
HVIDRA
BOKERIA ZAUVIK
Kao izgubljeni

Neobičan čovjek
Image
 
Reče svećenik: - Bio je neobičan čovjek. -
 
Image 
 
Na ispraćaju bijahu tri sestre Bogatstva siromašnih koje njeguju pokojnikovu suprugu.
U ruci držahu ružu i jednu svijeću.
Na pokrovu lijesa ne bijaše cvijeća s trakom posljednjeg pozdrava.
 
Svećenik moljaše Gospodina jednako kao i za 'velike' kad nas napuštaju i odlaze.
I za našeg siromaška moljaše polako i razgovjetno kao da ga živog ispraća. U raj poveli te anđeli...
 
Vjerujemo da će Gospodin i njega, kojem život bijaše pokora, dočekati i primiti u svoje Kraljevstvo.
 
Još jedna starija žena i jedan muškarac stajahu pokraj nas. Njemu nakon završene molitve dadoše nositi križ, a nas petero za njim bijasmo poput onih, što pred lijesom nose vijence i cvijeće. Slijedio nas je svećenik i potom četiri grobljanska radnika koji na kolicima vožahu lijes sa siromaškom.
 
Iza njega ne bijaše koraka. Ni crnine. Ni čemera.
 
Blatom otežanih cipela, do grobne jame stigosmo na istočnu ivicu groblja. Završna molitva i s kapima kiše pomiješan blagoslov, zaključiše Pokoj vječni…
Spustiše lijes, radnici dadoše znak sestrama da bace ruže na nj, a potom zagrmješe velike grude, kišom otežale zemlje, koja prekri 'neobičnog čovjeka'.
Radnici motikama drobljahu i iskrcavahu zemlju iz sanduka u jamu. Puče držak motike u rukama, koji ne izdrža težinu i tvrdoću, donese čovjek drugu, koja za samo nekoliko zamaha pukne, uze je i na ploči susjednog groba nabije ponovno na drveni držak. Sad s jednom popravljenom motikom, izmjenjivahu se, zahvaćajući u zemlju i prekrivajući jamu u kojoj ostade 'neobičan čovjek'. Duboko u zemlju zabodoše križ s imenom i rekoše da će to sutra urediti i malo popraviti. 
 
Tamo gdje je on krenuo ne treba mu ime, ne služi mu, pa ni ovdje služilo mu nije, nitko ga nije zvao, pa vrijeme proživje kao bezimeni.
Njegova draga, toliko godina nepokretna i ne razumije da je on otišao, da ga nema… Tek, napomena službi bijaše, da iskopaju odmah dublju jamu - za dvoje, da uskoro ne bude teškoća s mjestom.  
 
Križonoša se osvrnu i reče da je sramota ovako otpratiti čovjeka, bez ikoga, bez svijeta.
Ne razumjeh što htjede reći. Rekoh mu, da je 'neobičan čovjek' ispraćen kako treba i da je sigurno ugodno iznenađen ovom malom, neznatnom sprovodnom 'povorkom'.
 
I dok smo se vraćali kroz drvorede čempresa, gledajući prema Klisu koji se tek nazirao od podnevne magle, čuh, kako je neki čovjek već posjetio pokojnikovu ženu u podrumu i uvjeravao je kako više nema siromaška muža, ali ona to ne može razumjeti… Ona šuti i bespomoćno gleda u neznanca, dok drugi slute da je lutalica stigao prvi 'ponuditi svoju pomoć', kako bi, zauzvrat, mogao ući u prostor i svoje lutanje odmoriti uz staricu, koja ne može to sama prihvatiti ni odbiti.
 
Sestre Bogatstva siromašnih koje položiše ruže na lijes neobičnog čovjeka, do kraja će ostati pomoć i zaštita staričine nemoći.
 
Tako se Bog pobrinu i za one, koje nitko ne primijeti, niti prepozna, za bezimene, te za njih - ne za nas, obeća svoja Blaženstva.

U Splitu, 16. siječnja 2009. god.
 Image