DOBRO se čuje i vidi

DOBRO je i privatno i javno

ne samo moje kad ga susretnem i nađem.

DOBRO se ne čuva zatvoreno,

ono se želi reći i prenijeti drugome.

Pokazuje se, otvoreno je svakom oku, da ga vidi,

uhu da ga čuje i poželi ga darivati,

šireći ga svijetom i ulicama.

DOBRU se otvaraju sva vrata i gost je poželjan.

Crtež Golubica mira, Pablo Picasso

Posljednje DOBRO zbilo se u „Najluđoj novogodišnjoj noći“

u jednom gradskom restaurantu, dok je svirala

lagana glazba, uz koju su gosti mogli pričati, čuti i slušati.

Popunjeni su bili svi stolovi.

Veći broj gostiju bio je okupljen oko više stolova,

a tek nekoliko parova je sjedilo zajedno. Vremešnih, ali i mlađih.

DOBRO se zaustavilo baš pokraj njih.

Stariji gospodin pozove konobara i povjeri mu, da bi rado počastio mladi par

i platio njihov račun. A kad je konobar obavio svoj posao, otvorio se kontakt

mladog para sa starijim gospodinom.

Zahvalni prihvate ponudu,

pitajući se što to znači?

Potom stariji gospodin reče: Isto ovakvo iznenađenje

doživjeli smo i nas dvoje prije više godina.

Darovatelj nam je rekao: Ovo je DOBRO - i napomenuo-

ovako i vi učinite drugome i uvijek kažite, da ste i vi

tako primili DOBRO i da na isti način i oni to čine.

DOBRO uvijek čeka biti darovano!

Eto, DOBRO tako pohvaljeno poslije ponoći krene niz ulicu

Slaveći Boga, darivajući Mir i dobro, nastanivši se tako i u mojem srcu.